Inkluzija: Put ka Prijateljstvu i Raznolikosti

Poštovani čitaoci bloga ,,Glas generacije" u ovosedmičnoj objavi donosimo Vam inspirativnu priču studentice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Aide Čizmo koja nam sa svoje stručne strane govori o pojmu inkluzije i šta za nju predstavlja inkluzija i kako bi inkluzija zapravo trebala izgledati. Toplo preporučujemo da pročitate inspirativnu priču Aide Čizmo. 

Inkluzija: Put ka prijateljstvu i raznolikosti 

Ja sam Aida Ćizmo, studentica specijalne edukacije na

 Univerzitetu u Tuzli. Moja priča o inkluziji počinje prije nekoliko godina kada sam stigla na kampus. Tada sam upoznala Eldara Smajića, kolegu koji mi je otvorio vrata ka nečemu nevjerojatnom. Eldar je imao poteškoće u hodu i govoru, koje nisam odmah razumjela kao cerebralnu paralizu. To nije bilo važno. Važno je bilo što smo se upoznali kao buduće kolege. Naše prijateljstvo započinje kad smo oboje završili ispit među prvima. Pozvala sam Eldara na kafu u kantinu, i nisam obraćala pažnju na njegove izazove u govoru i hodanju. Umjesto toga, usmjerila sam se na naše upoznavanje. Dobila sam knjigu "Probuđeni Snovi" od kolege Eldara tijekom te kafe u kantini. U trenutku kad mi ju je predao, Eldar je jednostavno rekao: "Ej, počni čitati od stranice 23." Kasnije sam otkrila da se na toj stranici nalazila njegova priča.

U daljem tekstu Aida govori o upoznavanju sa Eldarom Smajićem koji je osoba s invaliditetom. Tačnije govori nam o tome kako je upoznala kolegu s invaliditetom i bez predrasuda prihvatila njegovu ruku prijateljstva. Ne samo da su postali najbolji prijatelji već je i mnoge druge stvari  naučila od njega bez obzira na njegovu invalidnst. Što nam pokazuje da su i  osobe s invaliditetom jako koristan dio društva.

Tijekom vremena, Eldar i ja postali smo najbolji prijatelji. Skoro svaki ispit smo polagali zajedno. Unatoč tome što je Eldar sporije hodao i govorio, on mi je bio ogromna motivacija za postizanje najboljih rezultata. Uz to, želim istaknuti da je Eldar uvijek dolazio do kafića i donosio mi materijale bez obzira na to što je teže i sporije hodao. Bez obzira na to što je teže izražavao svoje misli, Eldar je uvijek bio moja podrška i motivacija. Mnogo ispita smo zajedno polagali uz njegovu često izgovorenu rečenicu: "De ba, izađi, položit ćeš sigurno."Nikada me nije bilo sram ući u bilo koji kafić s Eldarom, unatoč tome što smo privlačili pažnju. Mislim da je razlog tome što je Eldar uvijek prvi otvarao vrata. Kroz svoje studije sam naučila da se to zove inkluzija.

Bez nekih teških definicija, želim da reći da je inkluzija ključna za bolji život,  i ne odnosi se samo na školu, već i na svakodnevni život. Inkluzija bi trebala biti temeljni dio naših života. Ona nas podsjeća da nijedno oboljenje ili stanje ne bi trebalo definirati osobu. Niko se ne bi trebao razlikovati, jer svi smo ljudi koji zaslužuju poštovanje, ljubav i pravo na život dostojan svih. Inkluzija nas uči da prihvatimo različitosti i gradimo bolji svijet za sve. Poruka koju želim da svi shvatimo: da zajedno možemo stvoriti svijet gdje raznolikost nije prepreka, već blago koje nas obogaćuje.

Intervju radili:

Smajić Eldar

Isabegović Šejla