U negativnom, tačka pozitivnog.

0

 Dragi čitaoci bloga ''Glas generacije'',  ove sedmice vam donosimo inspirativnu priču kroz koju ćete imati priliku upoznati gospodina Mirsada Hasića, te vidjeti njegovu borbu do uspjeha. 

Gospodin Mirsad je 

sportski trener za osobe sa invaliditetom, u nastavku teksta pročitajte šta je to Mirsad rekao za naš blog.

Zovem se Mirsad Hasić, završio sam fakultet fizičke kulture u Sarajevu 1999. godine, odsijek - Rad sa osobama sa tjelesnim invaliditetom. Diplomirao sam na temu: značaj bavljenja tjelesnom vježbom i sportom za osobe sa invaliditetom. Za vrijeme studiranja počeo sam se baviti streljaštvom, te sam odmah počeo pokazivati rezultate. 1999. godine osvojio sam dvije zlatne medalje u stojećem i ležećem stavu na takmičenju koje se održalo u Slovačkoj, to su ujedno bile i prve osvojene medalje u Bosni i Hercegovini u streljaštvu sa postignutim rezultatima od 594 kruga u kružnu metu. 2002. godine ostvarujem svoj lični rekord od 597. Trenutno obavljam funkciju trenera u najtrofejnijem invalidskom klubu u Bosni i Hercegovini, Streljački invalidski klub Tuzla. Klub je osnovan još davne 2010. godine. Kroz klub su do danas prošle mnoge osobe sa invaliditetom, a neki od njih su bili i doživotni članovi, kao što su Mujić Mirzet, Ajdaslić Mehmed i mnogi drugi vjerni članovi kluba, koji su bili osvajači mnogobrojnih medalja kako u pojedinačnim kategorijama tako i u ekipnim plasmanima. Želim još dodati da Streljački invalidski klub Tuzla danas broji 25 članova, koje rado i redovno dolaze na svaki trening.


Kako saznajemo od gospodina Mirsada 30.04.1982. godine doživio je tešku povredu na radnom mjestu gdje je ostao bez jedne ruke, sa 70% procjenom invaliditeta. 1984. godine Mirsad se priključuje Savezu za sport i rekreaciju invalida opštine Tuzla. U daljem tekstu pročitajte detaljnije o tome.

1995. godine odlučio sam postati osnivač Saveza za sport i rekreaciju osoba sa invaliditetom Tuzlansko-podrinjskog Kantona gdje sam obavljao funkciju dopredsjednika kantonalnog saveza u cilju zajedničkog nastupa i razvoja sporta za osobe sa invaliditetom u našem Kantonu. Moja želja je bila da motivišem veći broj osoba sa invaliditetom da se uključe prije svega u društvenu socijalizaciju, a zatim i u sportske aktivnosti, te na taj način poboljšaju svoje psihičke i fizičke sposobnosti. 


Kroz razgovor sa Mirsadom čuli smo, šta za njega znači bavljenje sportom kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, te šta bi poručio onima koji su u nedomuci da li se uključiti u sportske aktivnosti? 

Bavljenjem sportom za mene ima više benefita u životu jedne osobe sa invaliditetom... Osobu sa invaliditetom je potrebno znati saslušati, znati je razumjeti u potpunosti, te udijeliti joj adekvatan savjet kako bi je ohrabrili da bez obzira na svoj invaliditet treba da nastavi sa životom, odnosno da živi život punim plućima. Da bi jedna osoba sa invaliditetom naučila voditi borbu kroz svoj život potrebno je motivisati je i usmjeriti na razne aktivnosti, između ostalog i na sport. Pored sportskih aktivnosti bavljenje sportom pruža i unapređenje socijalnog života. Ponosno podići pehar i sam sebe ohrabriti, te uvidjeti da bez obzira na svoje poteškoće prepreke ne postoje samo ukoliko se dovoljno potrudite.


Za kraj smo željeli saznati kakvo iskustvo Mirsad ima kao trener, te koliko je streljaštvo značajno i šta sve donosi jednoj osobi sa invaliditetom koja se odluči baviti ovom vrstom sporta? 

Streljaštvo kod osoba sa invaliditetom poboljšava koncetraciju pri izvršavanju radnji koje su potrebne prilikom nišanjenja i okidanja. Kod gađanja potrebno je uskladiti izvođenje više operacija istovremeno, što je za osobu sa invaliditetom jedan veliki izazov. Kroz moj dugogodišnji rad imao sam mnoga iskustva sa osobama koje imaju spazam, primio sam ih u svoj klub i na taj način pružio podršku kada je u pitanju streljaštvo, tokom treninga, odnosno prilikom okidanja primijetio sam da ih uhvati spazam, ali to me nije obeshrabrilo da nastavim trenirati sa njima. Rad sa jednom od osoba koja je imala spazam bio je naporan i mukotrpan, ali nakon duge borbe čak i pojedini ljekari su mi odali priznanje za moj uspjeh kada smo konačno kroz treninge uspjeli smanjiti spazam. U konačnici svega osoba o kojoj trenutno govorim nastupala je na Europskom prvenstvu, te ostvarila zapažene rezultate što je za jednu osobu sa invaliditetom izuzetno veliki uspjeh, izazov i motivacija za dalji napredak. 


Zahvaljujemo se gospodinu Mirsadu Hasić na izdvojenom vremenu i na jako inspirativnoj priči koju je podijelio sa nama i našim čitaocima. Vjerujemo da će ova priča biti motivacija mnogim osobama sa, a i bez invaliditeta kada je u pitanju uključivanje u sportske aktivnosti i rad na sebi.


Priču uređuju: Emina Hatemić i Adna Memić.

Izvor: Eldar Smajić. 



















Tags

Objavi komentar

0Primjedbe
Objavi komentar (0)